Mnogi od nas lovaca, zapitali su se sigurno, kako lov i vanjski utjecaji utječu na divljač? Naviknu li se srne, divlje svinje i ostale divlje životinje na stalno buku uz autocestu ili primjerice život u šumi kraj željezničke pruge. Kakav stres dožive kad se u miru prehranjuju te odjednom osjete i čuju lavež pasa, pucanj i slično?
O toj temi, što i u kojoj mjeri kao okidač stresa utječe na papkare (divlju svinju, jelena, srneću divljač) znanstveno istraživanje napravila je skupina autora (Regina P. Gentsch, Petter Kjellander Bengt O. Röken) iz dva švedska instituta za divlje životinje.
Njihov primatni interes je propitati tezu zabrinutosti za dobrobit životinja koje postaje središnje pitanje u gospodarenju i očuvanju divljih životinja.
Istražili su kako divljač (papkari) reagiraju na stres u potencijalno traumatskim situacijama za njih (ranjavanje divljači, nalet vozila na divljač, kad se ulove u zamke, prilikom ozljeda ili bolesti) i na načine lova (lov šuljanjem, prigonom, sa psima) mjerenjem koncentracije kortizola (hormona stresa) u krvi u odstreljenim ili uginulim životinjama u njihovim posljednjim satima života.
Razina kortizola kod srneće divljači je bila niža, dok je kod divljih svinja bila viša od razine koju imaju primjerice jelen običan ili lopatar.
Izuzev ovog zaključka o koncentraciji kortizola u krvi kod vrsta divljači (papkara), koncentracija razine kortizola u krvi u traumatskim situacijama uglavnom je objašnjena tipom traume i uznemiravanjem divljači nakon doživljene traume (primjerice neuspješnog odstrela ili naleta divljači).
Foto: Cortisol response of wild ungulates to trauma situations: hunting is not necessarily the worst stressor (Gentsch, Kjellander, Röken)
Različite situacije definiraju različite tipove trauma koje divljač doživljava.
Naročito je ta razlika kod tipa doživljene traume bila izražena kod jelena običnog (ranjavanje prouzročuje manju razinu kortizola nego nalet automobila na jelenku divljač). Divljač zapletena u žičanu ogradu ili koja je nastradala od naleta vozila, ima znatno višu razinu kortizola u krvi od divljači koja je bila ranjavana.
Razlike u načinima lova i utjecaju na razinu stresa zapažala se kod jelenske i srneće divljači. Kod lova šuljanjem (piršanjem) divljač je imala nižu razinu kortizola, nego kod lova sa psima te pogonom (naročito srneća).
Događaji u lovu ili tijekom lova, odnosno prije i poslije pucnja, kao što su duljina trajanja lova prije odstrela, mjesto ranjavanja divljači, vrijeme tokom kojeg divljač trpi traumu i uznemiravanje divljači nakon pucnja, sve je to bitno za razinu kortizola u krvi kod lova jelenske i srneće divljači.
Njihovi rezutlati pokazuju ono čemu nas uče stariji i iskusniji lovci sa onom prispodobom. ‘Nakon odstrela, zapalite cigaretu i tek nakon desetak minuta krenite u miru i tišini tražiti ranjenu divljač kako bi minimizirali uznemiravanje divljači i povećanje razine hormona stresa u divljači’.
Razina kortizola kod divljih svinja je za deset puta viša od razine drugi promatranih papkara. Svinje sva događanja oko sebe doživljaju puno stresnije nego ostali papkari.
Zaključak je da je razina hormona stresa, kortizola, u krvi papkara mnogo manja kod ozljeda zadobivenih od pucanja, nego kod naleta automobila na promatranu divljač. Isto tako, mnogo veće povećanje razine kortizola izazivaju lovovi pogonom i sa psima, od primjerice lova piršanjem ili dočekom na čeki.
Zbog obzira prema divljači, nikad nemojte puštati pse na pogođene divlje svinje koje pružaju posljednje znakove života, već ih ne uznemiravajte te ih brzo usmrtite samilosnim hicem.
Cijelu znanstvenu studiju na engleskom pročitajte klikom ovdje.