VELIKI INTERVJU: O problemima i prilikama u lovstvu te djelovanju grupe Boar Hunters

Prvotno nastala kao Facebook grupa (tajna), onda i pokret istomišljenika i zaljubljenika u lov, a ove godine preraslo u jednu od najaktivnijih Facebook grupa u kojima se raspravlja o lovu u Hrvatskoj. Broje gotovo 1600 članova i sve ih je više. Nisu aktivni samo online, već i svoje riječi prenose u dijela. Tako su se mnogo puta sastali i raspravljali o problemima u lovstvu, organizirali druženja, akcije protiv žilet žice gdje su jasno izrazili svoje mišljenje, djelovali humanitarno… Naravno, radi se o Facebook grupi Boar Hunters sa ponajprije lovcima iz Hrvatske.

Ukoliko se krećete lovačkim putevima i vidite istaknuta obilježja kao logotip koji ćete upoznati u nastavku, znajte da je to jedan od članova ‘Boarsa’.

Boris Katić

Zamolili smo jednog od administratora grupe, lovca, ljubitelja prirode te jednog od njihovih aktivnijih članova Borisa Katića da nam ukratko objasni njihove ciljeve, iskustva, i planove.

Ukratko nije bilo moguće, jer očito, kad započnete temu sa pravim zaljubljenikom u lovstvo i prirodu, to mora završiti sa barem tri tisuće devetsto napisanih riječi.

Katić je koordinator njihove Facebook grupe, izabran od admin tima i predsjednika Zlatka Takača te predsjednik u Lovačkoj udruzi Boar Hunters, gdje je izabran od predsjednika grupe Takača i svih osnivača udruge.  Koordinira sve akcije, adminski tim, članstvo, grupu i udrugu Boar Hunters. Njihova lovačka udruga je registrirana u Istri, u Višnjanu, gdje se i rodila ideja o ovoj grupi.

LovciBalkana.com: Što zapravo predstavlja Facebook grupa i udruga Boar Hunters i na koji način funkcionirate?Koji su Vam ciljevi?

Facebook tajna grupa Boar Hunters je nakon dvije godine postojanja iznjedrila Lovačku udrugu Boar Hunters. Grupa i udruga prvenstveno predstavljaju živi korektiv lovstva u Republici Hrvatskoj. Korektiv koji će uvijek ukazati na loše, koji će reći istinu, zatražiti bolje sutra za nas, ali što je bitnije i za sve one koji dolaze poslije nas. Naravno i korektiv koji će uvijek pohvaliti, nagraditi i pomoći. Dakle, sudjelujemo u svim raspravama koje su vezane za lovstvo u RH, a ima nas raznih profila. U svojim redovima imamo ljude koji zaista sudjeluju u znanstvenim dostignućima po pitanju prirode, ekologije te one koji su vrhunski znalci i prvaci u mnogim domenama u lepezi lovstva, ali i svakodnevnim pozivima.

Uzgoj divljači, zaštita divljači, kinologija, balistika, oružje, lovno streljaštvo, lovni turizam, zaštita ‘Velike Majke Prirode’… Lepeza koju imamo na brizi je zaista velika i bogata. Dakle držimo da nam je zaštita i uzgoj divljači nešto prioritetno, lov dolazi kod nas kao nagrada i često je onaj najbolniji dio naše strasti. Većina nas bi voljela da imamo čarobni štapić i da nakon odstrela, fotografiranja, počasti (koja bi najradije po nama izostala) divljač oživimo i da nekom drugom bude još ljepša. Mi smo grupa koja plemeni etiku, radi sa mladeži, traži da mladež bude jače zastupljena u lovstvu, da sa nama mogu, kao nekada mi sa našim roditeljima, rodbinom, prijateljima, živjeti u suživotu sa prirodom i njenim bogatstvima.

Foto: Boarsi su članovi lokalnih lovačkih društava i aktivni u zajednici. Lovci priskočili u pomoć nakon velikih poplava u Ogulinu ove godine

Ponosni smo što je veći broj lovkinja dio naše grupe i to ne samo lovkinje iz Hrvatske. Ponosni smo što smo Hrvatska grupa koja je zamišljena da gaji među lovcima od Dunava do Savudrije, od Mure do Privlake, zajedništvo i prijateljstvo. Izuzetno nam je drago što smo internacionalna grupa koja ima već lijepi broj članova iz susjednih država, ne samo sa područja Balkana, jugoistoka Europe, dosta ih je iz centralne Europe. Imamo i Skandinavaca.

Rado se odazovemo pozivima iz inozemstva na razne lovne akcije, turnire, memorijalne kupove, lovna druženja. Dakle, Facebook je samo sredstvo spajanja za sve nas, sredstvo koje koristimo radi lakšeg povezivanja, druženja. Iz virtuale smo davno snažno izašli u realu i gotovo da nema člana koji nije na nekoj akciji sudjelovao određenom aktivnošću, a koja nije mogla biti odrađena preko mobitela, tableta ili računala.

Družimo se i uživamo u našim akcijama koje nas razlikuju od mnogih drugih grupa na Facebooku. Definitivno smo grupa od gotovo 1600 ljudi koje ne zadovoljava samo lajkanje i dijeljenje slika ulova i lova. Plemenitost, milosrđe i želja za etičnijim odnosom nas lovaca prema ‘Velikoj Majci Prirodi’ i svoj njenoj djeci, uključujući uz faunu i floru. Flora je, naime, neizostavni blizanac, pratilac i vječni suputnik bez kojeg ne može fauna, a time ni lovstvo.

LovciBalkana.com: O kojim temama sve raspravljate i što se pozitivno pomaklo od kad ste se osnovali? 

Teme su neiscrpne, no mnogi su dosta prije nas (ali će i iza nas) obrađivati neke kojima smo se bavili, bavimo se i bavit ćemo se, jer kako smo rekli, lovstvo je velika životna lepeza. Jaka, povezana s nama svakodnevno. Članica smo EU od prije 4 godine pa ima tema i cijeli niz regulativa, novina ,usklađenja – većina njih se mora provesti. Puno je direktiva, pa je i mnogo sugestija.

Foto: Zagorje-international.hr

Osnovani smo zahvaljući Zlatku Takaču, našem predsjedniku i nekolicini njegovih najbližih lovnih prijatelja. Našem kapetanu broda koji hrabro brodi kroz sve bonace, ali naravno i kroz oluje istina koje brani i svjedoči. Zlatko je jako puno dao grupi i udruzi, puno svoje osobne snage, obiteljske i društvene kanalizirao je baš u Boar Hunterse. Djelujemo nešto više od tri godine i od tada se puno toga pozitivno pomaknulo, kako i sami kažete. Dakle mnogi zakoni su se mijenjali i mijenjaju se. Sudjelovali smo koliko smo mogli u njihovom stvaranju.

Velik problem sve manjeg broja mladih u lovstvu

Sam zakon o lovstvu je u tijeku (izmjene glede lovačkog oružja, kinologija, lovno streljaštvo), no najveća nam je želja da konačno dobijemo kadete i juniore, lovačku mladež! Drago nam je što je naša ideja prihvaćena puno šire od samog članstva, jer vidimo da je sve manje mladih u lovstvu što je posljedica svakako ne rada sa mladima.

Ribarstvu se zakonski  kao tradicionalnom zanatu omogućilo puno više (što je i lovstvo u konačnici), a omogućilo im se i da se mladost ranije uključi u ribolov, posebice sportski ribolov. Korištenje podvodne puške dozvoljena je naime sa 16 godina, kao i učestvovanje u prometu sa prometnim sredstvom, što je držim i opasnije od sudjelovanja u lovu, a da ne govorim u lovnim radnjama.

Veselit će nas jako, kao i sve lovačke udruge i društva u RH, dolazak mladoih ponovo u naše krilo, odnosno u krilo ‘Velike Majke Prirode’. Raditi na edukaciji kroz školstvo, kroz udruge i organizacije mladeži koje su vezane uz prirodu i naravno sa svim zelenim udrugama i akcijama. To držimo da nam je obveza. Trajna i neupitna.

Mladosti nam definitivno fali. I to svuda. Lovačke udruge i društva nažalost imaju članstvo većinom u prosjeku sa preko četrdeset godina starosti, a nerijetko i pedeset godina. Mlada srca za osmijeh lovstvu, za sretnije dane, potrebna su žurno!

LovciBalkana.com: Istaknuli smo u uvodu da ste svojevrsni pokret. Logotip grupe viđamo po automobilima, majicama, jaknama, čašama. Članovi se poistovjećuju s razmišljanjima i stavovima koje predstavljate. Spomenite ih nekoliko…

Dakle nazvali ste nas pokretom, no mi to nismo, definitivno. Ipak, bilo bi ipak malo pretenciozo to tražiti i ići u tom smjeru. Mi nismo politička stranka, nismo ničiji pijuni niti poluga za nečije probitke ili provedbe određenih planova, ali nadamo se da ćemo imati sve više sljedbenika i da ćemo moći djelovati široko na javnost. Svakako da želimo biti mali i jedan od važnih čimbenika u životu i radu lovstva u Republici Hrvatskoj, no prije svega želimo raditi na povezivanju lovaca i sveopćem boljitku lovstva. Da ne zaboravimo, Hrvatski lovački savez najveća je građanska udruga koju čini 60.000 lovaca, većina nas smo naravno i članovi u HLS. To je impozantan broj koji može puno toga lijepog i dobrog stvoriti i dati za našu Domovinu Hrvatsku, ali i lovstvo Europske unije u kojoj smo vrijedna i priznata članica.

Želja nam je da se prizna da je lovstvo zaista bitna gospodarska grana, da dobijemo kao i poljoprivrednici – mogućnosti. Pa i povlastice. Želimo da građani ne doživljavaju divljač kao neprijatelja, kao štetočinu, a time ni nas lovce i lovstvo u cijelosti.

LovciBalkana.com: Aktualne teme i na koji način ih obrađujete u grupi?

Aktualne teme svakako su s jedne strane štete na vozilima, šumi, poljoprivrednim usjevima, stočarstvu, te s druge osiguranja i /ili fondovi koji bi kao u EU, pokrili te štete od divljači. Teme su nam reintrodukcije životnih vrsta, očuvanje staništa, bioraznolikost, održivi razvoj, velike zvjeri…

Kako nas je 30-tak admina u ovoj grupi, svatko ima svoj dan / temu svakog mjeseca  koji osmišljava kroz rad sa regionalnim članstvom. Naime, želja nam je da iz svakog kraja Lijepe naše, svake županije imamo po admina/e koji su kadri animirati članstvo, zainteresirati ih, ohrabriti, privlačiti, jačati, ali i selektirati. Naravno da su izvanredne situacije, kao teme, uvijek dobro došle, tako da se u jednom danu znaju pojaviti i dvije, tri pa i više kvalitetnih objava / tema za rad, raspravu, objašnjenja te otkrivanja novih saznanja vezanih za lovstvo kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu.

Naravno da se redovito svojim uspjesima, radovima, druženjima pa i ulovima pohvalimo istomišljenicima u grupi.

Dopuštamo sve vrste lovne pomoći, objave lovačke opreme, oružja, pasa, događanja i to svim našim članovima i sponzorima naših akcija, ali nikako ne težimo komercijalizaciji i pretvaranju grupe u oglasnik. Za to imamo specijalizirane portale i grupe, zajednice pa se u tom pravcu manje i neznatno želimo dati i djelovati.

LovciBalkana.com: Osnovali ste udrugu, imate li planove za djelovanje u pogledu zakupa lovišta ili je udruga osnovana zbog drugih namjera? Primate li nove članove?

Glede udruge, ona je nastala kao produkt naše želje da iz virtualnog prijeđemo u realni svijet, da se ozbiljnije možemo pojaviti kao građanska udruga u javnosti, pred HLS-om, nadležnim Ministarstvima, službama, agencijama, fondovima, pred svima u tuzemstvu i inozemstvu koji reguliraju lovstvo, ograničavaju, suzuju, pokušavaju ga  minimalizirati, pa čak i zabraniti, ali i pred onima koji ga plemene, brane, jačaju.

Nismo udrugu osnovali primarno radi zakupa lovišta, ima dovoljno lovišta gdje lovimo i sada, nigdje nas ne može loviti 1600 u jednom danu. Ni jedno lovište u Hrvatskoj nema 1600 lovaca, udruga je ipak manje brojna, no govorimo o troznamenkastom broju sigurno, što je pokazatelj jasan o želji da se krene možda i ka lovozakupu. No, ako i kad, ne opterećujemo se time.

Foto: Kzz.hr

O budućim planovima, ideji povratka stažiranja, minimalnim članarinama za umirovljenike

Budući planovi su nam rad na lovačkom jedinstvu lovaca u Hrvatskoj, sklapati prijateljstva sa grupama, udrugama, društvima, savezima, domaćim i ino, a sve u želji da omogućimo lijepe lovne dane i druženja našem članstvu, svim našim prijateljima, simpatizerima, kako u sadašnjosti, tako i u budućnosti.

Iako ćemo raditi i dalje na etici, zaštiti, uzgoju i mladosti, mišljenja smo da stažiranje treba vratiti, upisnina osloboditi one koji odstažiraju dvije godine kao maloljetni, a barem godinu dana, ukoliko su mlađi od 21. godine, nezaposleni ili studenti.

Veliki problem je posebno u educiranosti mladih, ali i onih koji u zrelim godinama dolaze u lovstvo. Zato zagovaramo dvogodišnje stažiranje za maloljetne, a barem jednogodišnje za punoljetnike koji žele biti lovci. Etika i rad na održivom razvoju, uzgoju i zaštiti moraju biti permanentno zacrtani i provoditi se u svakoj udruzi, društvu i lovnoj organizaciji.

Isto tako držimo da članove koji su u zreloj životnoj dobi treba primjerenim poslovima zadužiti i odrediti im minimalnu članarinu, obzirom na mirovine velike većine naših umirovljenika, koje su zaista premale i nedostatne za pristojan život. Lov i dani uz lovstvo su im jedna od rijetkih preostalih svjetlih životnih utočišta. Svi ćemo ostariti jednog dana, naravno ako poživimo svoj radni i životni vijek dovoljno dugo. Želimo u zreloj životnoj dobi da dostojno i pristojno pridonosimo i uživamo lovstvu i svim čarima koje ono nosi sa sobom.

O problemima migracije divljači i štetama na prometnicama te promjenama koje moramo zahtjevati od osiguravajućih kuća

Lovstvo u Hrvatskoj je postojalo prije nas i postojat će poslije nas. Razlike u prošlim stoljećima i dvadeset i prvom su velike. Primjerice, promet i prometnice danas i nekad kad su diližanse (a ne tako davno) bile glavno prometno sredstvo. Već to je ogromna razlika koje utječe na sve, pa i na lovstvo. Željeznica je donijela svoje, autoputevi svoje. Nažalost znatno smo omeđili kretanje divljači.

Danas uslijed migracija, ograde su na svim našim zapadnim i sjevernim granicama. Paneli, žilet žice, šume koje se znatno smanjuju,puno toga ružnog i teškog, posebice za divljač kojoj su prekinuti migracijski, hranidbeni i životni putevi. Najveći problemi lovstva su štete od divljači poglavito u prometu, poljoprivredi i šumarstvu. Te štete ubijaju mala domicilna društva. Osiguranja naime više ne žele osigurati gotovo nikoga, ako i da, onda su premije ogromne. Potom, zna se, dolaze veliki igrači, domaći i strani sa novcem koji prati sve to na svoj način i dobrobit koja često je jedino osobna, čast iznimkama koje definitivno postoje i djeluju na dobrobit zajednice i lovstva.

Boris Katić za govornicom (Foto: Kzz.hr)

Dobru EU praksu osiguranja vozila od naleta na životinje prenijeti i u Hrvatsku

Držimo da je regulacija šteta u prometu definitivno moguća za naknade kroz osiguranja vozila kako to rade zemlje u EU. Ako možemo za štetu na staklima nadoplatiti dodatno pedeset kuna i imati pokriveno svaku štetu na staklu, zar je nemoguće napraviti doplatu za nalet na divljač? Ako imamo milijun vozila u RH i ako znamo koliko je šteta na divljači, domaćim životinjama i nepoznatim životinjama, u čemu je problem. Ugledajmo se na EU koja je to već davno riješila na više dobrih načina. Držimo da se zajedničkim osiguranjem/fondom može puno toga riješiti glede ostalih šteta. Naravno, u suglasju sa osiguravajućim kućama, ali prije svega državom koja je vlasnik divljači. Prometnice nisu lovna površina, nisu nam u zakupu, ne koristimo ih za lov kao ni pojas propisan zakonom uz prometnice. Poljoprivreda i šumarstvo moraju biti isto tako zajednički problem. Imamo neke prijedloge kako to riješiti, a vjerujem da se i dio članarina od nas 60.000 lovaca Hrvatskog lovačkog saveza za tu svrhu može namijeniti svake godine.

Problem nadoknada šteta stočarima od velikih zvijeri te o neunošenju visoke divljači u staništa

Posebice kao problem ističemo nadoknadu/e šteta stočarima od velikih zvijeri kojima gospodarimo i kojima ćemo (nadamo se uskoro ponovo) gospodariti te onima zaštićenima, koje moraju biti regulirane bolje i pravednije, a nadoknada mora biti primjerenija stvarnoj šteti. Isplate promptne. Novim zakonom je dosta toga predviđeno glede obeštečenja stočara. Probleme vidimo u nestajanju udruga i društava isključivo, iz financijskih problema, ali i problema sa podmlatkom u članstvu. Problem je veliki i iz razloga što nema unošenja visoke divljači, primarno plemenite, u staništa. Očekujemo povrat lovozakupnina u lovstvo, divljač, i to u cjelokupnom iznosu. Negdje su nabrojene stvari i zaživjele. Problem je što su određene životinjske vrste uvezene i puštene u lovišta (jer nije bilo planskog unošenja autohtonih vrsta) u staništa koja nisu nikad bila njihova. Tu su one često u problemu sa autohtonom divljači.

Veliki problem nedostatak divljači na otocima, priobalju i Zagori,  njezinom progonu sa otoka te utjecaju stočarskog lobija

Veliko je pitanje šta je alohtono, posebno kad živi toliko desetljeća uz nas. Otoci se prazne od visoke divljači isključivo zbog stočarskog lobija koji polaže pravo na otok samo za sebe i svoju stoku (ispašu), iako je mnogi i ne poznaju. Poticaji su veliki, pašarina besplatna ili jako jeftina. Muflona, lopatara, divlju svinju, medvjeda, progoni se sa svih otoka, pa i sa onih gdje nema stoke. Držimo da nije potrebno niti etično ni lovački, izlovljavanje, posebice ne bređih ženskih jedinki, mladunaca koje još uvijek vode majke i nedorasli su, samo da bi udovoljili jednom lobiju. Medvjeda samim prelaskom, preplivavanjem na otoke osudili smo na smrt. Držimo da treba gospodariti sa divljači i na otocima, jednako kao i na poluotocima i kopnu.

Požari opustošili jug Hrvatske

Vidjeli smo kakvi su požari ovo ljeto zadesili jug Hrvatske, posebice naše četiri najjužnije županije. Stočarstvo je svedeno na 10-15% od prijeratnog, područja su minirana, nema sitne stoke, posebno koza i ovaca koje bi preuzele ulogu vatrogasca, ali ni visoke divljači koja bi preuzela tu ulogu na milijunima metara kvadratnih zapuštenih šuma i površina, kako u privatnom vlasništvu, tako i u državnom, kako na kopnu tako i na otocima. U krajnjem slučaju možemo/mogli smo tom divljači sa otočnih lovišta (metodom uspavljivanja divljači, lovljenjem živih primjeraka) napučiti kopneni dio države, može se oplemeniti tom krvi i spriječiti incest u drugim lovištima, kako na jugu koji je gotovo bez visoke divljači i osuđen na fazana i zeca iz umjetnog uzgoja. Eventualno na koju jarebicu i migratorne ptičje vrste, divlju svinju koja je ojačala svoj fond i zauzela prazna područja gdje je stanovništvo nestalo. Tako i na sjeveru ne bi otočna divljač škodila da obnovi, ojača i podivlja postojeću populaciju. Južno od Save mogla je biti i prirodna hrana za velike predatore koji bi tako domaće životinje manje napadali.

Apel da vukom gospodarimo kao i medvjedom

Problem vuka je očit. Južno od Save je veliki problem. Kvota se ne određuje već 4 godine, populacija je davno već stabilna. štete su sve više evidentne na stoci i divljači. Vuk stradava sve više u prometu. Držimo da vukom treba gospodariti kao i sa medvjedom. Ako smo prebrojili medvjede kako ne možemo istom metodom prebrojiti vuka? Zašto? Kome odgovara ovakvo stanje. Vukovima?

Problem neplaniranje ispuštanja divokoze  i muflona na otočje

Stočar i lovac u Dalmaciji i Liki, Baniji, Kordunu, Gorskom Kotaru, Primorju, pa i Istri ne može biti predodređen i osuđen da hrani čaglja, vuka, medvjeda i risa, a da su drugi od te pošasti pošteđeni. Uz sve to, da mu se isplaćuje mizerna šteta nakon dvije godine od dana štete. Da je lovozakup isti, da mu se živi plijen ne unosi u lovište. Naravno, za predatore za koje nas EU obvezuje, podupire i plaća. Je li trovanje nešto što dajemo kao odgovor stočarima u ruke, gura li nas se svjesno u krivolov? Poradi čega? Tko ubire vrhnje oko ovakvih radnji sa vučjom populacijom u Hrvatskoj? Dakle, plijena u tipu divokoze koja je dovoljno spretna da se odupre vuku, odvuče vuka u planine, vrleti, daleko od stoke, domaćih životinja – nema. Ne planira se njezino ispuštanje. Isto kao ni muflona. Divokoze su na žalost, a posebno mufloni, na jugu, Primorju i Lici, već sad prepolovljenog fonda jer hrane tri velika predatora. Muflona nema ni četvrtine što ih je bilo, a još ih izlovljavamo na otocima tijekom cijele godine.

Dakle, nema planskog ispuštanja šupljorožaca, visoke divljači na priobalje, Liku, Gorski Kotar, gdje vuka treba udaljiti od domaćih životinja i čovjeka. Aktualna naredba je da se mora muflona, lopatara i divlje svinje ukloniti sa otoka. Nažalost…. Ta divljač se nemilosrdno uklanja sa otoka već godinama, ne uspavljiva se ili lovi u zamke, pa ispušta na kopno. Od 1990. nije ispušteno ni jedno grlo visoke divljači u Dinaride. Ta populacija devastirana je skroz vukom, ali i risom.

Fotografija: Članice i članovi Boar Huntersa iz lova u Slavoniji

Nepoštivanje lovačkih običaja i kodeksa mora prestati

Surovost, ne odavanje počasti, nezahvalnost, brutalnosti, stupidnosti, primitivnosti (prema divljači i prirodi) nepoštivanje lovačkih običaja, kodeksa i uzanci mora prestati. Moramo shvatiti da imamo puno prava, ali da ona proizlaze i iz obveza koje se trebaju ispuniti, odraditi i voliti.

Možemo iznijeti možda pola od onoga što unesemo, ali moramo u alatu imati i vile za odbaciti, dati, žrtvovati. Ne mogu se u životnom alatu imati samo grablje. Ne može samo k nama, k sebi, to ne ide. Rad, zaštita i uzgoj oplemenjuju svako lovište.

Održivi razvoj, bioraznolikost, suživot sa ‘Velikom Majkom Prirodom’, jačanje faune i flore. To nam je velika želja, dužnost i sreća. Sadnja opožarenih, ogoljenih područja, ne sa stabljikama bora (iako je kao primarna kultura negdje nužan ili je bio, no nije zamijenjen, rijeđen, održavan) već stablima koja divljači daju hranu (naravno i nama, pa i domaćim životinjama), ali i voćem, grmolikim plemenitim biljkama koje također djeluju kao izvor hrane posebno zimi.

Hrast, crnika, dud, smokva, orašasto voće, bobičasto voće, stare vrste jabuka, krušaka, šljiva i domaće sorte, sve to smo to od naših predaka dobili na brigu i čuvanje, prvenstveno sa obvezom da barem jednako, ako ne i više, ostavimo našim nasljednicima, mladosti. Ne nužno budućim lovcima, sa kojima želimo sve ovo narečeno raditi i stvarati.

Ne težiti deformizmu trofeja, već pravilnosti te vratiti poštovanje lovu na sitnu divljač

Utrku za trofejima suludih težina, izgleda, snage te farmski uzgoj treba odijeliti od prirodnog trofeja, jasno i sigurno. Ne težiti deformizmu već pravilnosti trofeje. Atipičnost dozvoliti, ali ne ohrabriti i držati je poželjnom. Jače poduprijeti trofej krzna. Tražiti sreću u pisarskom peru, patkovoj petici, fazanskom repu, zečjem brku, sitnoj plemenitoj divljači i vratiti sjaj lovu na sitnu divljač koji ima barem jednako poklonika u svijetu koliko i lov na krupnu divljač. Peru vratiti poštovanje i snagu, sa naglaskom na zaštitu i povratak trčke, jarebice poljske, kamenjarke, lještarke, velikog tetrijeba, ali i malog koji se prirodno, ali i reintrodukcijom vraćaju u Hrvatsku.

Društva ne bi trebala plaćati minirana područja koja ne koriste kao lovnu površinu

Minirana i minski sumnjiva zemljišta/područja koja ne koristimo kao lovnu površinu, društva ne bi trebala plaćati, na taj način se ne bi ohrabrivao ulazak u iste prostore koji i danas donose smrt građanima u Republici Hrvatskoj. Svima, pa tako i lovcima. Na takve probleme ćemo ukazivati,svima i svuda, ne samo HLS-u, sa kojim želimo graditi još bolje odnose kao našom krovnom kućom čiji smo svi članovi, već i sa nadležnim ministarstvima, agencijama, institucijama, ali i nuditi konkretna rješenja, pomoć i provedbu pri realizaciji.

Svaki dan raditi na pozitivnoj promociji lovstva

Boar Hunterski rade svaki dan na promociji lovstva  kao plemenite tradicije koja danas pridonosi razvoju svake zajednice i države  Želja nam je da sa našom djecom mirno uživamo u ljepotama lovstva. Spremni smo učiti, raditi, prihvatiti kritike, ali i surađivati sa istinskim zaštitarskim i zelenim organizacijama koje razumiju našu strast i ljubav, ne kao hobi, razonodu, ventil, lijek, frustraciju… Kako to već sve naše aktivnosti ne nazivaju naši dušebrižnici. Moram naglasiti da sami često izazivamo salve bijesa totalno nepotrebno i naivno.

Najmanje smo ‘zaljubljeni’ u odstrel divljači, a najviše u prirodu i divljač

Članstvo u Facebook grupu i udrugu primamo isključivo po preporuci članova. Onaj koji dovede člana u Boar Hunters grupu ili udrugu taj ga i briše u slučaju iskakanja iz regula, pravila grupe. Lovačka udruga Boar Hunters isto tako prima svakodnevno nove članove na preporuku postojećih članova udruge i grupe. Primamo rado nove članove, ljude koje poznamo i one koji prepoznaju mladost te su poput mentora – kadri biti garant za svog štićenika.

Nije nam želja kvantiteta nego kvaliteta članstva, ljudi koji virtualu žele zamijeniti djelima, radom, prijateljsvima i uživanjem u lovstvu te svim njegovim segmentima. Mi smo zaljubljenici u prirodu, divljač, fotografiju, crtež, u sve povezano sa lovstvom. U odstrel divljači najmanje. Kod nas je čagalj, kuna bijelica ili lisjak ravan u lovu plemenite divljači.
U svojim redovima imamo državne i internacionalne prvake u mnogim lovnim disciplinama, pa i u trofejima, no bitnije je što imamo prvake velikog srca koji žive moment u kojem jesmo, nekad sa osmijehom, ponekad i sa suzom u oku, poštivajući prije svega prošlost sa snažnom odlukom u sebi da budućnost bude svakim danom bolja. Humanitarnost je nešto što redovito želimo raditi i radimo. Hrvatsku želimo svakim danom ljepšom i boljom i znamo dobro kome smo za to zahvalni. Svoje volimo i tuđe poštivamo uvijek. Politiku ne guramo u našu butigu, no dodirne nas naravno, i to svakodnevno. Ne dozvoljavamo politici da nam se uvuće u grupu.

Ojačati lovnu kinologiju

Lovnu kinologiju želimo ojačati i ne upitno joj dati zasluženo mjesto u ukupnoj kinologiji, ipak smo prvo za lov trebali psa  uz sebe, pa potom sve ostale. Lovno streljaštvo želimo omogućiti svima, posebno mladima, i to još na stažiranju. Bit će nam drago kada budemo vidjeli da lovstvo napreduje, posebice u Hrvatskoj, ali i na cijelom jugoistoku Europe gdje ima puno prostora i potrebe za tim, a vjerujemo da ga putem zajednice Lovci Balkana koju vodite, možete znato podići u svim segmentima i državama na ovim prostorima, a na taj način lovce učvrstiti u ugledu i položaju koji imaju u društvu, ali dodatno ojačati za budućnost i još veću sreću svih generacija lovaca koji dolaze neupitno za svima nama.

Dobra vam kob Lovci Balkana, neka vas vaši zaštitnici divljači, lovaca i lovačkih pasa čuvaju i obdaruju najljepšim darovima, a ovom prilikom našem članstvu i njihovim najdražima želimo da ih Sveti Hubert čuva na svakom koraku. Do novih zajedničkih akcija i druženja pozdrav zelenoj braći. Sretni i zdravi bili i još dugo lovili žele vam od srca Boar Huntersi!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *