U poljoprivredi su štete od divljači od pamtivijeka stvarale prijepore između poljoprivrednika i lovaca. Svojevrstan rat poljoprivrednika i divljači oko usjeva teško da će ikada biti završen. Zapravo nije ni moguće da rata ne bude. Jer, ako ima šteta od divljači, znači da ima divljači. Ako ima divljači, od lovnog turizma se može dobro zaraditi i tada ni štete ne bi trebale biti problem, donosi Agroklub po autoru članka Tugomiru Pemperu.
Divljač ne stvara samo probleme u poljoprivredi, nego i u prometu. Vozačima je divljač među najvećim prometnim nevoljama. Na visokom je mjestu nezgoda nalet na divljač koja se samo odjednom pojavi na cesti ispred vozila.
Seljacima su osiguravajuće kuće znale odbijati isplatu već utvrđene štete od divljači uz obrazloženje da lovačka udruga nije poduzela sve zakonom propisane mjere za zaštitu usjeva kao što su trake koje plaše divljač i prskanje repelentima koji odbijaju divljač, a nisu ni čuvali usjeve na mjestima gdje se najčešće divljač pojavljuje.
Procjenjuje se da na promenticama nastaje 50 posto šteta zbog udara vozila u divljač, dok ih je drugih 50 posto zbog udara u ostale životinje, većinom ovce i pse.
Ako uzmemo u obzir navode osiguravajućih društava da je prosječni iznos štete na vozilu 20-tak tisuća kuna po jednoj nezgodi, dolazi se do godišnjeg prosječnog iznosa od 16 milijuna kuna za materijalne štete na vozilima, kojima treba dodati i iznos od minimalno jedan milijun kuna za nematerijalne štete godišnje. Istovremeno, za osiguranje od automobilske odgovornosti vozači u samo jednoj godini plate nekoliko milijardi kuna bruto premije dok se kasko osiguranje također mjeri stotinama milijuna kuna. Zbog toga osiguravajuće kuće nemaju opravdanje ni za visoke premije osiguranja koje naplaćuju lovačkim društvima, a ni za izgovor za nekorištenje mogućnosti pokrivanja dijela šteta iz osiguranja automobila.
Prema tvrdnjama lovaca i predstavnika lovoovlaštenika kao odgovornih osoba donose se ponekad potpuno nelogične presude.
Cijeli članak na Agroklubu.