Donosimo priču kolega koji su pošli u lov na crnu divljač na vrlo nepristupačan teren. Njih trojica i – ljestve.
Piše: Nereo Crnić
Vraćamo se na teren na kojem su nas divlje svinje već izigrale par puta, ali ovog puta imamo novu taktiku: ljestve! Radi se o potoku čije slapove je nemoguće prijeći bez ljestvi da dođemo do mjesta za koje pretpostavljamo da svinje prelaze, a okolnim putem je gotovo nemoguće zbog strmog i gustog terena koji se nalazi u lovištu Lovačkog društva “Kobac 1960” Lovran u Hrvatskoj.
Prava muka bila je doći do mjesta jer su stijene bile užasno skliske, zbog kiše koja je cijelo vrijeme lagano padala. Za 45 minuta stižemo do mjesta gdje su 2 prelaza divljih svinja. Stajemo jer ni nismo mogli dalje zbog slapa visokog preko 10 metara.
Javljamo da smo na mjestu. Prijatelj sa psima kreće okolnim putem. Nismo dugo čekali da akcija krene.
Lavež pasa je sve jači i pada prvi hitac. Prijatelj koji je krenuo sa psima, odstrelio je divlju svinju. Bilo ih je više, raštrkale su se u dvije, tri grupe. A psi za njima. Nama koji smo svoju priliku čekali na štandu, ništa nije dolazilo. S vremenom, adrenalin koji u nama je popustio. Psi su prošli za drugim svinjama i već su daleko od nas.
Opuštam se, odložim pušku i točim čaj iz termosice. Kažem kolegi da budemo stprljivi i idemo pronaći način kako da ovu svinju izvučemo do auta.
Ne prolazi ni pet minuta. Iznenada počne lomiti 30-ak metara iznad nas. Zamijećujemo više komada crne divljači! Bacam čaj i posežem za lovačkom puškom, ali zbog gustoće terena, ne vidimo ništa osim granja. Prošle su pored nas. I ono malo adrenalina što je preostalo je nestalo. Ne nadamo se više ničemu.
Kad ono – za pola sata opet čujem lom svinja koje idu taman na mene, spuštaju se na potok, ali još ih ne vidim. Odjednom stanu. Puška je prislonjena na rame, samo korak jos treba napravit da mi dođu na nišan. Tisuću misli prolazi mi glavom. Mislio sam kako su me dobile u nos i da će se okrenuti i vratiti nazad, a ja ih neću niti vidjeti.
Odjednom, nazime od 50 kilograma skočilo je 20 metara ispred mene, a za njim i drugi. Ispaljujem hitac i jedna ostaje na mjestu! Pucam za drugom ali promašim (na kraju i bolje, tko bi to izvuko van iz brdovite šume. I s ovom jedno smo se podosta namučili).
Sad kad je stvarno sve gotovo – avantura tek počinje.
Cilj je bio izvlačenje do auta. Bilo je stvarno teško i opasno zbog skliskog terena. Ali uspjeli smo i to. Fotografije svjedoče.
Mokri, iscrpljeni, napravimo trenutak da ga ovjekovječimo fotografijom jer ćemo taj lov sigurno pamtiti do kraja života. “Tri lovca i jedne ljestve”
Nereo Crnić
