PRIČA: Kako sam krenuo na lov u Englesku

Kolegu lovca, vrlo aktivnog u online i offline svijetu lova, zaštite divljači i prihrane, Deana Čortana, zamolili smo da prenesemo njegove dojmove o odlasku na lov u Englesku. Malo broj ‘naših’ lovaca odluči se na odlazak u lov u Veliku Britaniju, pa je gušt pročitati dojmove, a koje donosimo u nastavku.

Dean Čortan

‘I tako nakon godina suradnje s Englezima i meni su se poklopile zvijezde da odem na taj otok u lov. Karta kupljena par mjeseci prije polaska iznosi oko 200 eura, bilo CA ili BA. Od Zagreba do Londona, aerodrom Heathrow, terminal 5. Nosio sam samo ručnu prtljagu, tj. ruksak s kojim mogu u avion da ne gubim vrijeme na aerodromima čekajući da ostavim ili pokupim prtljagu. Specifičnost, ne smije se nositi niti jedna tekućina pakiranja većeg od 100 ml, tako da sam šampon morao baciti pri provjere prtljage. Let traje oko 2 sata. Naše policajke su kao manekenke naspram njihovih (lol). Na aerodromu u Engleskoj ne primaju eure, nego samo funte. Trenutni omjer je oko 1:1 radi „breksita“, ali se tečaj mijenja iz sata u sat.

Po mene je došao kolega u Land Roveru model Discovery. To je stvar nacionalnog ponosa. Stvari su u gepeku i krećemo do lovočuvara koji gospodari i upravlja posjedom na kojem ćemo loviti. Regija Gloucester je dio gdje žive bogati ljudi udaljena malo više od sat vremena vožnje od Londona.

Na tom posjedu je kolega i lovočuvar jer se tamo komercijalno love fazani. Godišnje ih se ispusti 10.000+ i nekoliko tisuća jarebica. Oni tu jarebicu zovu Francuska, crvenonoga, ili „Alectoris rufa”, mislim da je to kod nas čukar. (Neka me isprave bolji poznavaoci ako sam pogriješio).

Na posjedu ima puno srneće divljači i muntjaka.

Foto: Dean Čortan

Stajemo kod kolege da probamo puške i pijemo čaj s još par kolega koji su došli u lov. Streljana je iza kuće uz teren za tenis.

Foto: Dean Čortan

Probao sam 2 Blasera, oba sa Nightforce optikama, jedan u 308, drugi u 7×64. Obje puške su imali na cijevi „prigušivače“.

Kolega mi je posudio Zeiss dvogled stariji od mene, 7×42. Krećemo u lov. Oni vole loviti šuljanjem ili piršom. Nas trojica smo piršali s 3 psa u pratnji. Dva krvosljednika i labradorka.

Foto: Dean Čortan

Klasične čeke ne postoje već su napravljenje zaklonice tako da su zašerafili 4 palete a u sredinu je stavljena stolica. Jeftino i funkcionalno!

Foto: Dean Čortan

Tražili smo jednog ozbiljnog srnjaka, ali kako tamo svaki dan 10 puta pada kiša i dva puta je padala tuča nismo ga našli, pa krećemo prema autu. Iza jedne živice vidimo lisicu na 20-30 m. Lovočuvar veli pucaj. Skidam pušku s ramena, sva sreća da sam stavio povećanje na 5-6x, uhvatim je u križ i opalim. Tamo lovci vole precizno pucati i koriste optike s puno povećanja. Lisica pada, vrti se i jurne od nas. Nakon 20 m pada na mjestu.

Foto: Dean Čortan

Sutra u jutro idemo na lovni teren iza kuće. Tek smo izašli iza kuće, kad ugledamo lisicu na 250 m. Lovočuvar ima dvogled Meoptu 10×42 s  ugrađenim mjeračem udaljenosti. Dok preskačem ogradu on namješta teleskopske nogare na pušci. Legnem i pokušavam pratit liju. Kako je bila blizu živice u koju bi mogla ući, kolega sugerira da pucam. Mnogi lovci u Engleskoj imaju termovizije i vide gdje zrno završi. Pucam ispod nje. U tom trenu ispred nas trči srna. Vraćam se do ograde, ali evo lije s druge strane živice.

Sjednem, naslonim se na ogradu, puška je u ramenu, potkundak na koljenu, kolega veli 120 m. Pucam, pada u vatri. Piršali smo još tog jutra, vidjeli par srnjaka koji su bili nervozni radi vjetra, kiše i stalne promjene vremena.

Foto: Dean Čortan

Sljedeći dan pred večer smo opet vani u potrazi za muntjakom. On je mala životinja, ne veća od lisice, koji se drži grmlja pa ga je teško vidjet a i nervozni su, ne stoje baš na mjestu.

Opet sjedimo oko zabijenih paleta kad vidim lisicu. Kolega mjeri 170 m. Legnem, ovaj put spustim teleskopske nogare na najniže da sam i ja bliže zemlji. Vidim je ali u tom trenu sjedne i gleda prema nama. Namjestim povećanje optike odokativno, stavim krž na prsa i puknem. Pada u vatri. Kao da sam u Englesku došao lovit samo lisice. Sve tri su u stvari bili lisci.

Običan lovočuvar ih godišnje odstrijeli 100+, nabrijani 200, a neki i više od 300, naravno ovisi o veličini posjeda kojim gospodare.

Dođemo do lisice, kad vidimo u daljini muntjaka, zapravo, na termoviziji ih vidimo puno, ali na dvogled i ciljnik vidimo samo da se grm i trava miču, ništa drugo. Kolege lovci tamo gospodare na taj način da puca mužjake i podmladak. Ženke ne puca jer od spolne zrelosti su uvijek ili bređe ili s mladima jer se pare cijele godine. U sam mrak vidimo jedno mlado grlo na 70 m.

Pucam i odtreljujem svog prvog muntjaka.

Foto: Dean Čortan

U tih par dana kolege su imali više sreće pa je palo još koja lisica ali i srnjaka te muških muntjaka. Naravno da je bilo još promašaja, pogodaka i ranjavanja, ipak nas je lovilo trojica, 3 puna dana, ali sam izdvojio ovo što je napisano pred vama.

Normalno je po izlasku u piršu vidjeti desetak muntjaka i srnećih grla te desetke fazana, zečeva i kunića, a na lisicu se puca svakom prilikom. Meso srnjaka i muntjaka je taj dan završilo u restoranima.

Za mene jedno super iskustvo. Htio bi kad bi više prijatelja, poznanika, lovaca moglo doživjeti takav lov. Ljudi u Engleskoj su neopterećeni, smireni, divljači u izobilju. Onda je lako i gušt lovit ali i gospodarit u pravom smislu te riječi. Nitko nigdje u prihrani ne izlaže hranu na pod jer time hrane miševe i štakore. Muntjak se drži terena gdje se ispuštaju fazani jer se hrani na hranilicama s federima na bačvama.

Poljoprivredne aktivnosti su velike, svugdje usjevi, zato ima toliko i srneće divljači. Oprema koji lovci koriste je vrhunska jer je standard takav da si mogu dozvoliti svakakve ‘igračke’.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *