Zanimljivu dogodovštinu na jednoj od najaktivnijih Facebook grupa o lovu i lovcima, ako ne i najaktivnijoj, Boar Hunters, Antonio Kranjec podijelio je svoj doživljaj s odlaska u jutarnji lov na divlju svinju sa svojim ‘istarcem’.
U nastavku donosimo njegovu prilagođenu priču za objavu na portalu LovciBalkana.
Subota, 6.50 sati ujutro. Buđenje. Odlazim na zadnji dan ljetnog lova sa Maxom, istarskim kratkodlakim goničem, da se malo rastrči, jer 1.10 otvaramo ‘zimski’ lov.
Klasika, kava sa tatom u 7 ujutro i onaj samouvjereni stav i pozitiva – “danas bi moglo nešto biti”. Tata se samo nasmijao i rekao: – Nisi ti svinju vidio 3 mjeseca i baš danas si naumio na njih. Samo promrmljam: Vidit ćeš ti.
Tata na posao, a nas dvoje u akciju. Puštam psa. Nakon 15-ak minuta hodanja do revira, mislim u sebi, stat ću blizu prelaza svinja, vidio sam friške tragove. Nikad se ne zna, možda su zalutali baš kod mene.
Stojim oko 10 minuta na štandu. Čujem lavež koji me iznenađuje s obzirom da pas nije gonio dvije zime!
Krši i lomi, kad evo, 4 komada nazimadi od 60-ak kila prema meni. Propuštam prvi komad, drugi mi utekao, u treći pucam i odlazi sa mjesta pucnja, a četvrti mi se zagubio, nisam uspio pucati.
Na mjestu pucanja tragovi krvi, ali nije bilo potrebe za praćenjem jer je pas odlično odradio sve do kraja te po tragu za njime otišao 200 metara i tamo oblajavao nazime.
Cudni lovni dan sa “onim” osjećajem da je ‘to to’. Dobra kob svima!