Dobre priče uvijek rado prenesemo. Ovaj put radi se o lovu na srnjaka i objavu Ivanka Kičinje u Facebook grupi Boar Hunters.
Prvi sam ga put vidio prošle godine krajem 9 meseca, ali tada mi nije pružio priliku.
Jutros (18.7.2018.) se probudim u 3 sata ujutro i odmah krenem na dobro mi poznato mjesto. Zora razbija tamu noći, a ja u visokoj travi vidim dvije zaigrane siluete.
To mora biti on pomislih.
Rog jako dobro znam, ali nikako ga u svitanju potvrditi. Kako svjetlost u potpunosti mijenja tamu pokušavam smanjiti udaljenost. Treba mi bar 50 koraka da napravim i da potvrdim da je to on. Pognuto se provlačim kroz travu, od oboda šešira ga više ne vidim. Dolazim do željena mi mjesta, dižem glavu, a on me kao prošle godine gleda.
Pomislim, sad će potrčati. Bauk razbija pjev ptica i lake noge kreću u dva skoka. U ustima mi Hubertus lijeskina vabilica, puhnem u nju više od straha već od znanja i princ staje da po zadnji put provjeri da li je to srna željna ljubavi. Moja čehinja zagrmi svom silom i on pada na mjestu.
Hvala božici Dijani na lovačkoj sreći, sv. Hubertu na uplašenoj, ali svejedno čvrstoj ruci i hvala divljači na lovačkom užitku!