Piše Josip Turk: Biologija i ekologija puha velikog

Piše: Josip Turk

Ovim radom želimo vam prikazati izgled način jednoga izrazito zanimljivoga sisavaca velikoga ili sivoga puha. Rad se sastoji od sistematskoga ranga, izgleda, životnog ciklusa koji je specifičan te ostale aspekte vezane uz zaštitu i pravne propise.

ZOOLOGIJSKA SISTEMATIKA

Sistematski rang puha velikog u okviru sistematike životinjskog carstva (Animalia) jest:

Koljeno: Chordata (svitkovci)
Potkoljeno: Vertebrata (kralježnjaci)
Razred: Mammalia (sisavci)
Red: Rodentia (glodavci)
Podred: Sciuromorpha (vjevericoliki glodavci)
Porodica: Gliridae (puhovi)
Potporodica: Glirinae (pravi puhovi)
Rod: Glis Brisson, 1762 (puh)
Vrsta: Glis glis (Linnaeus, 1766)

Sve do nedavno postojao je prijepor oko validnosti imena roda Myoxus, odnosno Glis, iako je Myoxus najstarije validno ime roda. Međunarodna komisija za zoologijsku nomenklaturu odredila je 1998. godine da postoji tradicijska i povijesna opravdanost za korištenje imena Glis, te je ono postalo validno ime, dok je ime “Myoxus” sinonim (Kryštufek, 2010). Ova nomenklaturna promjena nije još u potpunosti primjenjena u svakodnevnoj praksi. Tako je u lovnom zakonodavstvu Republike Hrvatske puh veliki naveden kao Myoxus glis, dok ga zakonodavstvo iz zaštite prirode navodi kao Glis glis.

Porodica puhova (Gliridae) je u Hrvatskoj zastupljena s četiri vrste
• Eliomys quercinus (Linnaeus, 1758.), vrtni puh ili krški puh;
• Dryomys nitedula (Pallas, 1779.), gorski puh;
• Muscardinus avellanarius (Linnaeus, 1758.), puh lješnikar ili puh orašar;
• Glis glis (Linnaeus, 1766.), veliki ili sivi puh.

Puh veliki je rasprostranjen na cijelom području Republike Hrvatske. Jedan od razloga je činjenica da šume pokrivaju oko 40% teritorija Hrvatske. Puh veliki je u Hrvatskoj rasprostranjen u svim planinskim šumama, a glavnina populacije nalazi se u gorskom dijelu, odnosno u zoni bukovo-jelovih šuma.

IZGLED
Sivi puh je naš najveći puh.

• S gornje strane tijela pepeljasto sive boje dok mu je trbuh ovisno o starosti različito obojen . Naime, dlaka s donje strane tijela mlađih puhova je bijele boje, dok je kod starijih žućkasto siva, ali i tu zna biti iznimaka.
• Rep mu je kitnjast, po cijeloj dužini obrastao dugim dlakama pepeljastosive boje.
  Oči su mu crne i izbuljene (kao i u ostalih vrsta puhova) te time prilagođene gledanju u mraku. Oko očiju ima uski krug tamnije dlake.
• Uši su male, obrasle kratkim i sitnim dlačicama, s vanjske strane sive boje, a unutrašnjost im je blijedo ružičasta i neobrasla dlakom.
• Ispod blijedo ružičastih nosnih otvora ima dugačke crne brkove koji mu pomažu za snalaženje noću i kao mirisni vodiči prema hrani.
• Noge su prilagođene penjanju po drveću,skakanju i trčanju. Prsti su mu dugi, elastični i tanki. Na njima ima duge i oštre čapke koje služe za prihvaćanje po kori drveća, te pridržavanju hrane prilikom jela. Peti prst mu je zakržljao.
• Masa mu iznosi od oko 200 gr., ali pojedini primjerci mogu imati i više 400 gr.
• Njegovi glodnjaci nemaju pravog korjena,te rastu tijekom cijeloga života,stoga se moraju brusiti kako ne bi prerasli,jer tada mu ne bi bili od koristi. Svoje zube troši prilikom otvaranja oraha,lješnjaka,kestena i ostalih tvrdih plodova kojima se hrani.

ŽIVOTNI CIKLUS

Parenje

• Počevši od parenja koje se odvija u svibnju i lipnju,a iznimno i srpnju,muške jedinke ostaju spolno aktivne i u kolovozu,te se intenzivno hrane i prikupljaju zalihe masti za zimu. Ženke nose 30-32 dana i također se intenzivno hrane kako bi prikupile što više masti i kalorija za hranjenje mladih o kojima se sama brinu u duplji, one agresivno brane svoju duplju od mužjaka. Okot se vrši jednom godišnje od srpnja do polovice rujna ovisno o početku parenja.
  Mladunčad
• Normalna veličina legla 4-6 mladunčadi. Mladi dolaze na svijet goli i slijepi,ružičaste boje,sa crnim izbuljenim očima,sišu 4 tjedna,a progledaju nakon 20-ak dana. Aktivno se počinju hraniti grubom hranom oko 60 dana života kada su i sposobni za samostalan život,no ne napuštaju sigurnost majke i duplje sve do ulaska u pušine kada zajedno prezimljavaju. Spolno su zreli nakon godine dana,odnosno u idućoj sezoni.

Mužjaci

• Nakon što su izašli iz pušina iz zajedničkih pušina (sa ženkama i prošlogodišnjim generacijama puhova), sve do parenja brinu se samo o sebi u svojim zasebnim dupljama. Kada obave parenje traže druge spolno aktive ženke za parenje. Tokom cijele sezone stalno jedu da bi prikupili više masnih naslaga za zimu.

Jesenska prehrana i pripreme za zimski san

• Pušju aktivnost uočavamo ispod bukovih,grabrovih stabala,ljeskovih,drijenovih grmova, gdje nalazimo ostatke hrane,ovoje izgriženih plodova koji su bogati uljima. Primjećujemo dosta očerupanih dijelova češera jele i smreke. Tom prehranom prije povlačenja u pušine i zimskog sna puh se opskrbi masnim naslagama. To salo mu služi za preživljavanje zime u pušinama. Nakon što se opskrbio naslagama masti započinje proces čišćenja crijeva i želuca. Puh prestaje jesti hranu koja sadrži ulje,te počinje jesti smrekove grančice i iglice i koru.To traje nekoliko dana,a tada se povlači u sigurnost pušine i započinje zimski sam.
  Puh je pravi prezimar.

Izlaženje iz pušina, proljetna prehrana, opis duplji

• Puh iz pušine izlazi u drugoj polovici travnja i početkom svibnja,a to se vidi po aktivnosti pušina i tragova ispod bukovih stabala uočavamo mnogo olupaka od cvjetnih pupova,a to je razlog kad puh izađe iz zimske nastambe odlazi u izviđačku misiju. Obilazi bukove krošnje i pregledava ih,te ocjenjuje da li će biti dovoljno zrele bukvice,te godine. Ako ocjeni da neće biti dovoljno hrane on pročisti svoj želudac iglicama četinjača,te se vrača u zimsku nastambu u kojoj hibernira do idućeg proljeća. Puh spavajući može provesti tri do sedam godina nakon što je zadnji put jeo tako navodi literatura.Kad je siguran da će dotična godina biti povoljna za njega izlazi iz pušina i zadržava se u šupljim stablima koje se nazivaju duplje. Duplje nalazimo u bukovim, javorovim, grabovim, jelovim, smrekovim, kestenovim, orahovim i drugim stablima. Ne naseljava duplje koje sadrže puno piljevine od truleži, a isto tako one u sušcima, ili duplje nastanjene mravima ili u kojima se nalazi puno smole. Voli suhe duplje. U proljeće uređuje duplju nanese suho lišće,manje grančice, mahovinu. Svoje fiziološke potrebe obavlja izvan duplje,što nam je još jedan dokaz njegove pojave u duplji. Voli duplje pravilnih okruglih oblika. Ulaz redovito izgriza i na taj način obilježava da je duplja zauzeta.Naseljava raspuknuta drveća čije raspukline idu uzduž debla i u takvim deblima ima više odraslih puhova. U duplju u pravilu ne unosi hranu,nego se hrani vani,no zbog lošeg vremena,zna otrčati u krošnju po plod i u duplji ga pojesti. Ovisno o veličini duplje unutra može živjeti više puhova ali je tada teritorijalno raspoređena odnosno odrasli puhovi i puhica sa mladima zauzimaju određeno mjesto u njoj bez nepotrebnih kontakata sa dugima jedinkama u duplji. U manjim dupljama vrijedi zakon jačeg,pa ponekad samac ako uspije preuzeti puhici duplju istjera nju van a mlade puhove pobije i baci iz duplje.

Foto Josip Turk: Kako bi se očuvale duplje i onemogućilo pušjem neprijatelju ulaz u duplju za zaštitu se koriste prirodni materijali

Puh je evolucijski prilagođen životu u šumi i periodičnosti vegetacije: od cvjetanja do uroda teškoga sjemenja, to znači ako će biti bogat urod bukovice, te povoljni klimatski uvjeti iz pušina će izići puhovi, doći će do razmnožavanja, u leglu će biti veći broj mladunčadi, zbog mnogo hrane puhice će othraniti veći broj puhova, te će na taj način biti veći broj jedinki koje će u idućoj godini biti spolno aktivne, te će na taj način doprinjeti da populacija puhova ostane stabilna, povezivajući to sa urodom bukvice koji se odvija svakih 5 do 7 godina.

PRIRODNI NEPRIJATELJI

Puh je noćna životinja. Za vrijeme noćnih aktivnosti i kretanja izvan duplje, puhu su najveća prijetnja sove, a dok je u duplji, prijetnja su mu sisavci srednje veličine, npr. kune, lasice.
U ostale potencijalne neprijatelje svrstavamo: zmija riđovka(Vipera berus); 5 ptica: kukuvija-(Tyto alba), šumska sova(Strix aluco), mala ušara(Asio otus), sivi ćuk(Athene noctua), suri orao-(Aquila chrysaetos); 8 sisavaca; vuk (Canis lupus), lisica-(Vulpes vulpes), mrki medvjed(Ursus arctos), kuna zlatica(Martes martes), kuna bjelica(Martes foina), divlja mačka(Felis silvestris), divlja svinja(Sus scrofa), lasica velika (Mustela nivalis), zerdav(Mustela erminea). Ovdje možemo uvrstiti i risa (Lynx lynx), koji je prisutan u dinarskom području.

ŠTETE OD PUHOVA

Kao što je već napomenuto puh obitava u mješovitim šumama obične bukve (Fagus sylvatica), jele (Abies alba) i obične smreke (Picea abies). Štete koje čini puh vidljive su u nagrizanju i otkidanju kore, zbog čega dolazi do oštećenja, sušenja, pa i pucanja kore stabala. Pretpostavlja se da oštećenja na običnoj smreci nastaju uglavnom u proljeće, na početku vegetacijskog razdoblja. Puhovi odgrizaju koru u polovini i gornjoj trećini debla, kao manje ili veće krpe (15-120 cm2), praveći tako prstenove oko grana i stabala koji sežu sve do sloja kambija.

UGROŽENOST I ZAŠTITA

Čovjek ugrožava puha neodgovornim gospodarenjem šumama, ponajprije nekontroliranom sječom starih stabala u kojima se nalaze duplje. Porodica Gliridae, sa svim vrstama koje obuhvaća, dakle i puha velikog (Glis glis), zaštićena je na međunarodnoj razini, jer je uvrštena u Dodatak III. Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija), čija je stranka i Republika Hrvatska od 2000. godine.

Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08), sagledava prirodu kao cjelokupnu biološku i krajobraznu raznolikost čija se zaštita provodi na čitavom teritoriju Republike Hrvatske, uključujući i zaštićene prirodne vrijednosti (područja i vrste), ali i one prirodne vrijednosti koje se gospodarski koriste (u poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu, lovstvu, prometu itd.). Temeljem ovog zakona donijet je Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 99/09). Puh veliki (Glis glis) proglašen je strogo zaštićenom zavičajnom divljom svojtom u Republici Hrvatskoj.

Ukupno 42 vrste uvrštene su u Crvenu knjigu sisavaca Hrvatske (Antolović i sur., 2006). Među njima je i puh veliki, svrstan u kategoriju “najmanje zabrinjavajuće” (Least Concern, LC), prema kriterijima Svjetske udruge za zaštitu prirode (The World Conservation Union, IUCN).

Na temelju Zakona o lovstvu puha velikog uvrštavamo u sitnu divljač te ga je dopušteno loviti stupicama i klopkama za tu namjenu, u skladu s lovnogospodarskom osnovom. Isto tako, prema Pravilniku o lovostaju (NN 67/10, 87/10) zabranjeno je loviti puha velikog u razdoblju od 1. prosinca do 15. rujna. Pravilnik o uvjetima i načinu lova, nošenju lovačkog oružja, obrascu i načinu izdavanja lovačke iskaznice, dopuštenju za lov i evidenciji o obavljenom lovu (NN 70/10) određuje da se može loviti stupicama i klopkama, te da divljač smije loviti osoba koja ima lovačku iskaznicu i pisano dopuštenje ovlaštenika prava lova.