Mladunčad divljači: Kako mirisne žlijezde štite podmladak od predatora

Prenijeli smo članak s Agrokluba koji pišu kako je kasno proljeće, točnije period od polovice svibnja do kraja lipnja, period godine koji su naziva i period mladunčadi, s obzirom na to da najveći broj podmlatka divljači upravo sada dolazi na svijet.

Izdvajamo kako se u prvim danima na ovome svijetu bore i prilagođavaju mladi divlji papkari i zečevi.

Divlji papkari

Podmladak divljih papkara, primjera radi, u prvim danima života nema miris. Mladunci pod kožom imaju mirisne žlijezde, ali su u prvim danima života one neaktivne. To mladima omogućava da, dok ne ojačaju, ostanu na skrovitom mjestu, dok im majka ne dođe, budući da srne i košute mlade odgajaju na otvorenom. Dakle, nema mirisa, ali tu je urođeni instinkt: lanad i telad, u trenucima kada ostanu sama, često nepomično leže skrivena u nekom gustišu. To predatorima umnogome otežava nalaženje plijena, jer oni plijen pronalaze kretanjem i “njuškajući”. Majka, naravno, zna gdje je ostavila mladunca ili više njih i kada se nahrani, odmah se vraća do njih.

Zečevi
Zečica podmladak podiže na otvorenom. Kod ove vrste priroda je na potpuno drugačiji način omogućila da dio mladih doživi zrelost. Zečica se godišnje koti tri do pet puta, te okoti između osam i 11 mladunčadi, a najbrojnije, samim tim i najznačajnije je lipanjsko leglo. Mladi zečevi imaju mirisne žlijezde, ali su one aktivne tek od četvrtog tjedna života, te ih ta činjenica štiti od predatora. Za zečeve je vezana još jedna vrlo zanimljiva stvar: zečići dok su mali sisaju samo jednom dnevno, obično u suton ili sumrak, pa tako i majka ostavlja minimalnu količinu mirisa. Dlaka zečića je takva da se jedinke stapaju s okolinom, pa su i teže uočljivi, s obzirom na to da većinu vremena provode zbijeni jedni pokraj drugih.

Cijeli članak na Agroklubu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *